Rasprostranjenost vuka u Hrvatskoj

Da su vukovi još prije stotinu godina nastanjivali cjelokupnu današnju površinu Republike Hrvatske pokazuje lovna statistika jer je 1894. u svakoj tadašnjoj županiji ubijen najmanje po jedan vuk.
Početkom 1990-ih vukovi su obitavali samo u Gorskom kotaru i Lici, dok se vjerovalo da ih u Dalmaciji nema (Frković i Huber, 1992.). Nakon toga brojnost im je počela rasti i to najviše na račun širenja na nova područja, ali i povećanja gustoće na područjima gdje su cijelo vrijeme uspješno opstajali unatoč pokušajima sustavnog istrebljivanja.
Godine 2001. vukovi su nastanjivali Gorski kotar, Liku i Dalmaciju, te se povremeno pojavljivali u peripanonskom prostoru, na južnim padinama Velebita, blizu Ravnih kotara, kod Kaštela, pa sve do Biokova (Kusak, 2002.). U razdoblju između 2001. i 2008. vukovi su se ustalili u području Banovine, te dijelu Karlovačke županije do Bosiljeva.

Prema karti rasprostranjenosti vuka u 2007. godini, u Hrvatskoj je vuk prisutan na 17 187 km² (31.9%, kopna), a povremeno se pojavljuje na još 6 929 km² (12.9% površine kopna). Promjene u veličini površina područja u odnosu na prethodno razdoblje (do 2001.) posljedica su širenja vukova na nova područja, ali i boljeg poznavanja populacije vuka u Hrvatskoj.

Tijekom 2009. godine zabilježeno je povremeno pojavljivanje vukova na novim područjima, pa se tako prema karti rasprostranjenost za 2009. godinu vuk pojavljuje na 7 230 km². Područja na kojima je zamijećeno povremeno pojavljivanje vuka je dio istočne Hrvatske oko Nove Gradiške te područje u zadarskoj županiji, točnije područje Posedarja.