Krivolov risa

Nakon reintrodukcije 1973. godine ris je u tadašnjem zakonodavstvu imao status divljači, te se legalno lovio. Tek 1982. godine proglašen je zaštićenom vrstom, no sve do 1998. godine odobravale su se godišnje kvote za odstrel, jer se smatralo da je populacija stabilna. U razdoblju od 1978. kada je u Hrvatskoj ubijen prvi ris iz reintroducirane populacije do 2009. godine zabilježena je smrtnost ukupno 233 životinje. Važno je naglasiti da je prvih dvadeset godina nakon reintrodukcije udio krivolova u ukupnoj zabilježenoj smrtnosti bio tek 8%, dok posljednjih deset godina taj postotak raste na preko 80% zabilježene smrtnosti. Prisutnost krivolova potvrđuje i tekst iz 2010. godine u Lovačkom vjesniku mr. sc. Josipa Malnara, potpredsjednika Lovačkog saveza Hrvatske, koji je poznavatelj lovstva u Hrvatskoj i jedna od ključnih osoba lovstva Gorskog kotara: „…iz vlastitih saznanja, ris nemilice odstrjeljuje, čak i u zajedničkim lovovima“.
U 2010. godini primljena je dojava o ilegalnom odstrjelu dva risa. Dojava je bila pouzdana, no nažalost identitet počinitelja  kaznenog dijela nije potvrđen pa inspekcija zaštite prirode i policija nisu bili u mogućnosti pronaći i kazniti počinitelje. Risovi su odstrijeljeni u svibnju 2010. godine, jedan na području kanjona rijeke Cetine a drugi na Omiškoj Dinari, područje Slime, gdje je prvotno postavljena klopka a nakon hvatanja životinja je odstrijeljena. Tijekom posljednjih godina bilježimo vrlu nisku smrtnost risa, tako je npr. u razdoblju 2007.-2009.  zabilježena smrtnost devet životinja (svake godine po tri). Nažalost, ukupna smrtnost risa je vjerojatno veća no dio stradanja, osobito ilegalnog, ostaje nezabilježen. Sve osobe koje su ipak prijavile krivolov izričito su tražile da ostanu anonimne zbog prepoznavanja i mogućih problema. Na taj način, i uz činjenicu da se  kriminalne radnje prijavljuju nekoliko dana nakon izvršenja, nemoguće je izvršiti uviđaj a kamoli pronaći materijalne dokaze. Tako je npr. 2005. godine zaprimljena prijava za životinju stradalu u okolici Udbine, što nikada nije dokazano. Tijekom 2006. godine također je zaprimljena dojava o ilegalnom odstrjelu u blizini Smiljana, dok su 2008. i 2009., također u Lici, pronađeni ostatci lešina dviju životinja za koje se pretpostavljalo da su stradale u krivolovu. Nažalost, te brojke služe za statistiku i bilježenje nestanka ugrožene vrste. Važno je naglasiti da je prvih dvadeset godina nakon reintrodukcije risa u Hrvatsku udio krivolova u ukupnoj smrtnosti risa bio tek 8%, dok posljednjih deset godina taj postotak raste na preko 80% zabilježene smrtnosti. Međutim, do sada su tek za dva dokazana slučaja krivolova, 2003. i 2005. godine, donesene sudske presude i izrečene novčane kazne. Smatra se da je posljednjih desetak godina brojnost risa u Dinaridima u padu, te da danas u Hrvatskoj živi najviše 40 do 60 životinja, a zajedno sa Slovenijom i Bosnom i Hercegovinom oko 130. Istraživanja pokazuju da bi u takvoj situaciji gubitak samo par reproduktivnih ženki mogao dovesti do izumiranja. Glavnim uzrocima pada brojnosti drže se nedostatak plijena i smrtnost uzrokovana ljudskim aktivnostima, osobito krivolov.

Slike