Istraživanje genske raznolikosti populacije risa

Posljednjih 10-ak godina zabilježen je pad brojnosti euroazijskog risa u Hrvatskoj i populacija je dovedena pred sam rub opstanka. Procijenjeno je da populaciju čini najviše 40 do 60 životinja, a kao jedan od razloga pada brojnosti smatra se gubitak genske raznolikosti. Naime, značajan utjecaj na dinamiku današnje populacije jest činjenica da su sve jedinke risa u Dinaridima potomci 3 ženke naseljene u Sloveniju 1973. godine. Dokazano je da parenje u srodstvu dovodi do gubitka genske raznolikosti odnosno gubitka evolucijskog potencijala pa se životinje ne mogu prilagoditi promjenama u okolišu (promjena klime, nove bolesti…), a javljaju se i morfološke deformacije, što sve dovodi do slabijeg preživljavanja i pada brojnosti.
Ciljevi projekta su istraživanje genskih markera - kontrolne regije mitohondrijske DNA i mikrosatelita putem kojih će se utvrditi genske osobitosti i genska  raznolikost populacije. Zatim cilj je utvrditi da li je fragmentacija staništa dovela do podijeljenosti na subpopulacije te da li prostorne barijere onemogućavaju razmnožavanje među subpopulacijama. Najvažniji cilj je istražiti da li gubitak raznolikosti ugrožava opstanak populacije, te da li je naseljavanje novih jedinki moguće rješenje za opstanak. Ukoliko rezultati pokažu da je naseljavanje novih jedinki potrebno, tada treba usporediti hrvatsku populaciju s ostalim europskim populacijama risa, te identificirati mogući izvor životinja za reintrodukciju.
Voditelj projekta je dr.sc. Magda Sindičić s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a projekt je su-financiran iz više izvora, između ostalog od strane Državnog zavoda za zaštitu prirode te Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.