23. ožujka 2007. - Vuk Sivko uhvaćen i smješten u državni azil u Ruščici

U petak 23. ožujka, vuk Sivko koji se u posljednje vrijeme kretao u blizini naseljenih mjesta u općini Čavle nedaleko od Rijeke, uhvaćen je i transportiran u državni azil za zaštićene životinje u Ruščici.

\"\"Sivka je kao iznemoglo i napušteno mladunče sredinom lipnja 2006. godine pronašao mještanin Siverića na brdu Promina kod Knina i ponio ga kući. Smjestio ga je u žičanu ogradu u svom dvorištu i brinuo se o njemu. O svom nalazu i postupku obavijestio je Inspekciju zaštite prirode Ministarstva kulture.

Doc. dr. sc. Josip Kusak obišao je mladunče i ustanovio da se radi o vučjem štenetu starom 4 - 5 mjeseci i teškom oko 15 kilograma koje je još uvijek imalo mliječne zube. Iako nešto manji od većine vukova rođenih te godine, vučić je bio u dobroj kondiciji.
Zaključeno je da nije naviknut na ljude, ali da također nije ni dovoljno velik da bi ga se pustilo u prirodu. Stoga je dogovoreno njegovo adekvatno udomljavanje dok ne dosegne masu od oko 20 kg i postane sposoban za samostalan život u prirodi. Zbog toga što je pronađen kod Siverića nadjenuto mu je ime Sivko.

\"\"Početkom listopada 2006. godine Sivko je otpremljen u Centar za zbrinjavanje zaplijenjenih i ozlijeđenih zaštićenih životinja (AWAP) gdje su mu djelatnici osigurali odgovarajuću brigu i izoliran smještaj uz minimalan kontakt s ljudima.

Stručnjaci s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u svom posjetu Centru sredinom prosinca utvrdili su da je vuk u dobroj kondiciji i zdrav te da pokazuje strah od ljudi - na njihovo približavanje stereotipno se kretao istom stazom u stražnjem dijelu nastambe i nije se približavao ogradi radi uspostavljanja kontakta s njima. Masu su mu procijenili na oko 20 kg. Na osnovi svega toga zaključili su da je u dobi i veličini kada bi u prirodi trebao biti sposoban samostalno uhvatiti i savladati odgovarajući plijen, te da ga, ako se ne donese odluka o njegovom doživotnom držanju u zatočeništvu, treba u što kraćem vremenu pustiti u prirodu.

\"\"10. veljače 2007. godine Sivko je vraćen u prirodu na području Nacionalnog parka Risnjak. Prije puštanja detaljno je pregledan i tretiran protiv zaraznih bolesti i nametnika, te obilježen VHF ogrlicom za telemetrijsko praćenje kretanja. Za ispuštanje je odabrano područje NP Risnjak zbog posvemašnje zaštite i nadzora prostora unutar granica nacionalnog parka te zbog prisutnosti prirodnog plijena vuka. Naime brojnost prirodnog plijena u Gorskom kotaru mnogo je veća nego u Dalmaciji gdje se vuk uglavnom hrani domaćim životinjama. U Dalmaciji su stoga veći konflikti i manja naklonjenost ljudi prema vuku što je potvrdilo i istraživanje stavova javnosti provedeno u sklopu LIFE III projekta. I ne smije se zaboraviti da su upravo u Dalmaciji nastradali i Sivkovi roditelji, vrlo vjerojatno od antropogenih uzroka. S druge strane, stavovi javnosti o vuku u Gorskom kotaru prema rezultatima svih triju provedenih istraživanja javnog mnijenja (1999., 2003. i 2005.) u odnosu na ostale regije pokazali su se najpozitivniji.

Isto tako, trenutno se u Hrvatskoj jedino u Gorskom kotaru vukovi telemetrijski istražuju što je omogućilo praćenja Sivkovog kretanja u odnosu na druge vukove i proučavanje njihovih interakcija, te dobivanje dragocjenih znanstvenih informacija koje će se koristiti u daljnjem planiranju akcija tijekom rada na očuvanju vuka.

\"\"Prvih 5 dana nakon puštanja Sivko je bio oko mjesta ispuštanja u NP Risnjak. U tom periodu su mu prišli pripadnici čopora Snježnik (ustanovljeno po kretanju obilježenih vučica Hilde i Sare), no Sivko im se nije pridružio ili ga nisu prihvatili. Nakon toga počeo se kretati prema jugu te je napustio NP Risnjak i došao do Gornjeg Jelenja. Odatle je nastavio dalje na jug i došao sve do autoceste koja mu je vjerojatno bila prepreka budući da se tamo zaustavio. Tu se zadržao nekih tjedan dana nakon čega je krenuo prema istoku, vjerojatno uz autocestu.

Došao je do Grobnika i prešao na drugu stranu polja, sve do naselja Grobnik, to jest skoro do Rijeke. Putem je mogao sresti i pripadnike čopora Suho (koji također dolaze sve do Grobnika), no očito se nije ni njima pridružio. Na području općine Čavle zadržao se sve do trenutka hvatanja. Kako se radi o dosta naseljenom području, a Sivko se baš nije čuvao od pogleda, vidjeli su ga mnogi stanovnici tamnošnjih naselja.

\"\"Sudeći po telefonskim pozivima upućenim u Ministarstvo kulture, brojnim napisima u novinama te direktnim razgovorom stanovnika i istraživača na terenu koji su sustavno pratili Sivkova kretanja, Sivko se kretao kroz naselja Zastenice, Grobnik i Dražice, približavao se konjima, te igrao s domaćim psima. Očigledno je relativno dugi period u zatočeništvu, tijekom kritičnih godina života mladog vuka, doveo do toga da je zadržao prisnost s ljudima, kod kojih je nastavio dolaziti, a pse nije doživljavao kao kompeticiju ili potencijalni plijen već kao partnere u igri.

Prisutnost vuka neobičnog ponašanja u naseljenim mjestima kod ljudi je izazvala nevjericu i strah te je postojala bojazan da bude ustrijeljen od strane nesavjesnih pojedinaca. Stoga su predstavnici općine Čavle od Ministarstva kulture zatražili da se Sivko udalji s njihovog područja kako ne bi došlo do konfliktnih situacija.

\"\"Stoga su, kao što je već rečeno, članovi interventnog tima Ministarstva kulture 23. ožujka točno locirali, uspavali i uhvatili Sivka te ga transportirali u državni azil za zaštićene životinje u Ruščici, jedini azil u RH koji zbrinjava vukove, odnosno velike zvijeri.

Slučaj vuka Sivka pokazao je još jednom da divlje životinje pripadaju divljini, prirodi, a ne našim domovima. Jednom iz prirode izuzeta divlja životinja najvjerojatnije je za prirodu izgubljena te je potrebno uložiti veliki napor stručnjaka da ona razvije/zadrži karakteristično ponašanje pripadnika svoje vrste i bude sposobna preživjeti nakon povratka u prirodu. Mišljenje da se izuzimanjem iz prirode vučjih mladunaca ili mladunčadi drugih divljih vrsta i njihovim zbrinjavanjem u \"kućnim\" uvjetima pomaže u spašavanju ugrožene vrste, velika je zabluda.

\"\"Naime priroda ima svoje cikluse i zakonitosti, a među njima je i prirodna selekcija. Našom intervencijom samo stvaramo nove probleme. Prije spomenutim pothvatom vuku Sivku željela se pružiti šansa za normalnim životom u prirodi, a ne da ga se osudi na doživotno zatočeništvo gdje ne bi mogao ispuniti svoje mentalne i fiziološke potrebe kao divlja životinja. No dugi boravak u zatočeništvu i relativno mala površina Republike Hrvatske bez velikih prostranstava gdje bi mladi vuk u pravoj divljini mogao vježbati potrebne vještine za samostalno preživljavanje, doveli su ga ponovo među ljude. Njegovo ponašanje, koje ne nalikuje karakterističnom ponašanju vuka u divljini, zbog svoje nepredvidivosti bilo je potencijalno opasno, te nije bilo drugoga rješenja nego Sivka zbrinuti u azil.

Cijeli slučaj otvorio je brojna pitanja i probleme, te ukazao na nove aspekte na kojima bi se u budućnosti trebalo poraditi. Projekt \"Problematika držanja divljih životinja u zatočeništvu i njihova izuzimanja iz prirode\" za čiju je provedbu potporu dalo Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske prvi je korak u rješavanju problema kojim će se raditi na podizanju svijesti i edukaciji javnosti o toj problematici. Isto tako u budućnosti se planira ulaganje većih napora u suzbijanje krivolova, koji je jedan od glavnih razloga za postojanje napuštenih mladunaca divljih životinja, te uspostava državnog azila za velike zvijeri u kojemu bi što je vjernije moguće bili oponašani njihovi prirodni uvjeti života.

 

Slike