Stajališta o vukovima

U prošlosti su vukovi u Hrvatskoj bili zatirani svim mogućim sredstvima, a velike akcije tamanjenja vukova posebno su obilježile pedesete godine prošlog stoljeća. S vremenom se odnos čovjeka prema vuku mijenjao i postajao pozitivniji, pa je isprva napušteno poticanje tamanjenja vukova, da bi 1995. godine nastupila i potpuna zakonska zaštita vuka. No ubrzo nakon što je vuk postao zaštićena vrsta, dvije interesne skupine - stočari i lovci, izrazile su svoje nezadovoljstvo tom odlukom. Stočari su negodovali zbog šteta na stoci, a lovci zbog negativnog utjecaja na divljač. U tom smislu Hrvatski lovački savez (HLS) je 2001. objavio svoje stajalište u službenom glasilu - Lovačkom vjesniku (Anon., 2001.), a provedena su i tri istraživanja o stavovima ruralne i urbane šire javnosti prema vuku - 1999., 2003. i 2005. godine. O tim stajalištima vodilo se računa prilikom izrade prvog Plana upravljanja vukom u Hrvatskoj (Štrbenac i sur., 2005.). (Autor teksta: Aleksandra Majić Skrbinšek)
Zadnje istraživanje stavova javnosti prema vuku u Hrvatskoj bilo je provedeno 2005. godine (Majić Skrbinšek i Bath, 2005.), nakon čega suautori istraživanja zaključili da su stavovi prema vukovima u Hrvatskoj i dalje relativno pozitivni, odnosno da su pozitivniji u odnosu na 1999. i 2003. godinu. Većina svih ispitanika željela je sačuvati vukove u Hrvatskoj za buduće generacije. U isto vrijeme, ekstremni stavovi postali su umjereniji, što se bilježi i u porastu neutralnih stavova. Ovakav nalaz upućuje na mogući gubitak interesa za vukove od strane javnosti u odnosu na prijašnja istraživanja.

Galerija trenutno nema slika