Čopor Suho

Čopor Suho prati se od 2006. godine u kojoj su obilježena dva mlada vuka. Prvi uhvaćen vuk u kolovozu, je mali vučić Noah, mladunče iz 2006. Ostali pripadnici čopora bili su toga dana u istoj dolini, a jedan je viđen neposredno nakon vraćanja Noaha u prirodu. Već iste večeri svi su zajedno zavijali u dolini Ričice, a idućega dana su otišli na drugo mjesto. Čopor Suho je prije obilježavanja Noaha praćen samo po tragovima i izmetima kada je zvan Platak ili "granični čopor" jer teritorij zalazi i u susjednu Sloveniju. Za vučicu Milu obilježenu u rujnu 2004. Smatralo se da je pripadnik čopora Platak, međutim kasnije je ustanovljeno da ona nije pripadnik ni jednog čopora, već da je sama i u potrazi za životnim prostorom i partnerom. Obilježavanje vučića iz čopora Suho predstavljao je znatan je pomak u istraživanju vukova u Gorskom kotaru. Praćenjem ovog čopora upotpunila se slika o kretanju, prostornom rasporedu i broju vukova sjevernoga dijela Gorskog kotara. Učestalim probama zavijanja i za ovaj je čopor potvrđeno da vučić Noah nije jedino mladunče. Dva mjeseca nakon Noaha uhvaćen je i njegov brat iz istog legla po imenu Grga. I taj se vučić ubrzo pridružio ostalim članovima čopora Suho i od tada je većinu vremena provodio s vučićem Noahom. Čopor Suho je tijekom 44 dana praćenja pokrivao područje od 51 km² te je bio i u Sloveniji, sve do Ilirske Bistrice. To je još jedan pokazatelj da je za upravljanje i gospodarenje populacijama velikih zvijeri nužno razviti suradnju država kojima su te populacije zajedničke.

2006. i 2007.

Dobiven teritorij čopora u razdoblju jesen - zima 2006/2007. Iznosio je ukupno 372 km2, što je malo više od teritorija čopora Snježnik. Tijekom zime 2006/2007. čopor Suho imao 6 vukova uključujući Noah i Grgu. Ogrlica vučića Grge prestala je slati SMS poruke nakon 10 dana, a zadnji podaci od Noaha dobiveni su sredinom travnja 2007. U rujnu 2007. uhvaćen je i obilježen veliki mužjak nazvan je W18-Max. Budući da je uhvaćen u sredini Hildinog čopora smatralo sa da pripada čoporu Snježnik. Međutim, već se u prvom tjednu premjestio na teren čopora Suho i tu ostalo nekoliko tjedana. Tada se izgubio na nekoliko tjedana, pri čemu je napravio nekoliko ulaska duboko u Sloveniju, daleko izvan teritorija čopora Suho. Zavijanjem je kasnije dokazano da je ponovo u društvu nekoliko drugih vukova iz čopora Suho te je zaključeno da je Suho Maxov izvorni čopor kojeg povremeno napušta i istražuje susjedna područja u pripremi disperzije. Krajem 2007. Jedini obilježeni vuk u čoporu suho bio je Max, a pošto se njegovim praćenjem pokazalo da on povremeno napušta čopor njegove lokacije nisu u potpunosti predstavljale kretanje čopora Suho te je bilo neophodno obilježiti još jednog vuka iz tog čopora.

2008. i 2009.

Tako je u rujnu 2008. obilježena vučica W20-Tvigi na području čopora Suho, predio Već idući dan je probom zavijanja potvrđeno da je Tvigi pripadnica čopora Suho te da će podaci s njene ogrlice pokazivati kretanje cijelog čopora. U prvih 109 dana praćenja vučice Tvigi i čopora Suho tijekom jeseni i zime 2008/2009 sakupljeno je 339 lokacija koje pokrivaju područje od 210.4 km2. Manji određeni teritorij je posljedica kratkog razdoblja praćenja. U siječnju 2009. čopor Suho brojao je pet vukova, uključujući i vučicu Tvigi. Još jedna mlada vučica imena W23-Taša obilježena je u kolovozu 2009., a prvotno praćenje ukazuje da je ona pripadnica čopora Suho. Nakon 11. rujna 2009. poruke s njene ogrlice prestale su dolaziti, a sudbina same vučice je za sada nepoznata.

2010.

Tijekom zime 2009/2010 na teritoriju čopora Suho bilo je prisutno najmanje sedam vukova. Tijekom ljeta 2010, veliki broj znakova vukova bio je pronađen na malom području (Bačva-Ceclje) unutar hrvatske strane teritorija čopora Suho. To ukazuje da je u tom području čopor imao okupljalište, što također znači da je čopor tu imao i mlade tijekom 2010. godine. Ipak, osim toga nije bilo drugih neposrednijih opažanja koja bi potvrdila reprodukciju čopora Suho. Novo obilježena vučica Nika (21. kolovoza 2010.) bila je na području okupljališta tijekom kolovoza, da bi u rujnu već nestala. Nažalost nakon toga nije ju bilo moguće pronaći ni na hrvatskoj ni na slovenskoj strani te je nestala i prije nego su preuzeti podaci s njene ogrlice po prvi puta.

2011.-2012.

Tijekom zime 2011/2012. na području čopora Suho izbrojano je najmanje pet vukova. U 2012. godini naši istraživači najviše znakova prisutnosti vuka našli su na teritoriju čopora Suho. Hvatanjem muškog šteneta WPO8 u dobi od 3 mjeseca te vučice W29-Ajše u dobi od 5 mjeseci potvrđeno je da je taj čopor u 2012. godini imao leglo.

U Sloveniji su istraživači okupljeni na projektu LIFE+ SloWolf tijekom jeseni 2011.g. obilježili jednu jedinku vuka i nazvali ga Slavc. Slovenski čopor Slavnik dio svog životnog prostora ima na području Učke, ali se ipak većinu vremena zadržava na području slovenskog krša. Zanimljivo je da je vuk Slavc tijekom 2012.g. otišao u disperziju te preko cijele Slovenije i Austrije došao u Italiju do područja Trenta gdje je zauzeo novi teritorij (Slike 2. i 3.).

Tijekom svibnja 2012. stručnjaci Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu boravili su na području Gorskog kotara. Uz zamke, postavljene su i foto-zamke, a bilježili su se i znakovi prisutnosti vuka. Na cijelom području Gorskog kotara primjećeno je puno manje znakova prisutnosti vuka nego u proteklim godinama. To se pogotovo odnosi na čopor Snježnik. 

Slike