Gorski kotar

Područje gorske Hrvatske, zahvaljujući povoljnim uvjetima staništa, bilo je i ostalo jezgra u kojoj su se vukovi uspjeli stalno održati, a s poboljšanjem uvjeta i proširiti na susjedna područja. Vukovi u Gorskom kotaru su znatno aktivni i danju jer im šumski pokrov pruža dovoljnu zaštitu. Za razliku od toga, vukovi u Dalmatinskoj zagori najviše su aktivni noću. Od 2002 do 2004. uhvaćeno je i opremljeno ogrlicama s radio-odašiljačima šest vukova iz dva susjedna čopora. Ines, Hilda i Felix pripadnici su čopora Snježnika, Tanja i Blaža pripadnici čopora Risnjak, dok vučica Mila nije bila pripadnica ni jednog čopora već vuk u disperziji.

2005.

U ljeto 2005. godine obilježena su dva nova vuka, oba iz čopora Snježnik, vučica W12-Sara i štene vučica W13-Kyra. Do ljeta 2005. čopor Snježnik bio je praćen samo preko vučice Hilde, a nakon obilježavanja dva nova vuka Sare i Kyre počeo se pratiti i preko njih.
Tijekom ljeta i jeseni 2006. uhvaćena su čak tri vuka na području Gorskog kotara. Ponovno je uhvaćena i obilježena vučica Sara kojoj je ogrlica prestala raditi nakon godinu dana. Nakon Sare uhvaćen je i obilježen mladi vučić Noah pripadnik čopora Suho, a zatim i njegov brat vučić Grga.

2006. i 2007.

Krajem 2006. Telemetrijski su se pratila dva vuka pripadnika čopora Snježnik (Hilda i Sara) i dva vuka iz čopora Suho (Noah i Grga). U čoporu Risnjak u to vrijeme nije bilo obilježenih vukova. S obzirom da su ogrlice prerano prestale raditi, hvatanje i obilježavanje vukova u Gorskom kotaru nastavljeno je i tijekom ljeta 2007 kada su postavljene prve zamke. Prvi vuk uhvaćen u rujnu bio je veliki mužjak nazvan W18-Max, a budući da je uhvaćen u sredini Hildinog čopora smatralo sa da pripada čoporu Snježnik. Međutim Max je radio velike i duge izlete u različita područja koja su pripadala drugim čoporima, pa čak i duboko u Sloveniju. Drugi vuk obilježen u listopadu, bila je mlada ženka nazvana W19-Rina koja se početkom praćenja zadržavala se na teritoriju čopora Risnjak.
Tako su krajem 2007. telemetrijski praćena tri vuka iz tri različita čopora (čopor Risnjak - Rina, čopor Snježnik - Hilda, čopor Suho - Max). Dužim praćenjem se pokazalo da lokacije vuka Maxa ne predstavljaju u potpunosti kretanje čopora Suho, pa je bilo neophodno obilježiti još jednog vuka iz tog čopora. U čoporu Snježnik jedini obilježeni vuk (Hilda) imao je samo VHF ogrlicu koja radi još od 2002. godine.

2008.

Aktivnosti hvatanja vukova ponovno su započete tijekom ljeta 2008., a napor hvatanja bio je usmjeren na čopore Snježnik i Suho. Tijekom novih istraživanja zabilježeni su brojni znakovi prisutnosti vukova na području Gorskog kotara. Tako je krajem rujna na području čopora Suho obilježena vučica W20-Tvigi u dobi od oko šest mjeseci. Probom zavijanja potvrđeno da je Tvigi pripadnica čopora Suho.
Iako je tijekom sezone hvatanja 2008. bio uhvaćen samo jedan vuk (Tvigi), ukupno je obilježeno čak osam vukova, ali sedam njih samo mikročipovima. Naime u svibnju 2008. Vedran Slijepčević je pronašao leglo od sedam vučića čopora Risnjak. Štenci su pregledani i izmjereni, te je svakome od njih ispod kože usađen mikročip. U leglu je bilo šest mužjaka i jedna ženka. Kasnijim probama zavijanja potvrđeno je da su štenci živi.
Tijekom 2008. ukupno su praćena 4 različita vuka iz 3 čopora, a takvo stanje zadržalo se i do sredine siječnja 2009 (Hilda - Snježnik, Rina - Risnjak, Tvigi - Suho, Max - promjenjivo).

2009.

U 2009. godini doc.dr.sc. Josip Kusak s Veterinarskog fakulteta nastavlja s obilježavanjem vukova u Gorskom kotaru prilikom čega su obilježena tri nova vuka. Dana 21. svibnja 2009. uhvaćen je i obilježen mužjak u dobi od 3 godine nazvan W21-Luka, koji se dva dana nakon obilježavanja pridružio čoporu Snježnik. Samo par dana kasnije, 3 kilometara dalje od mjesta obilježavanja vuka Luke, obilježen je vuk W22-Drago također pripadnik čopora Snježnik. Oba vuka vjerojatno su potomci vučice Hilde obilježene još 2002. godine, čija VHF ogrlica još uvijek radi. Treći obilježeni vuk, zapravo vučica po imenu W23-Taša, pripadnik je čopora Suho, a obilježena je u kolovozu 2009.
Na području Gorskog kotara do kraja 2009. godine ukupno je obilježeno i telemetrijski praćeno 16 vukova (Ines, Hilda, Blaža, Felix, Mila, Tanja,Sara, Kyra, Noah, Grga, Max, Rina, Tvigi, Luka, Drago i Taša).
Praćenjem tragova u snijegu i analizom DNA iz uzoraka izmeta vukova ustanovili smo da je veličina čopora u istraživanom dijelu Gorskog kotara od 2-6 jedinki. To znači da bi u tri čopora broj jedinki varirao u rasponu od 10 do najviše 15 vukova. Broj vukova se stalno mijenja. Mladi vukovi se rađaju u proljeće, neki stradaju još kao štenad, neki i uspiju doseći dob kada napuštaju roditeljski čopor. Većina tih strada baš u razdoblju kada napuste svoj čopor. Samo poneki uspiju doseći spolnu zrelost, a još manje ih i dobije priliku za razmnožavanje.
Vukovi u Gorskom kotaru stradavaju od prirodnih uzroka i od čovjeka. Vučica Ines stradala je kada je napustila svoj čopor i ušla na teritorij čopora Snježnik. Ti vukovi su je pronašli, usmrtili i pojeli. U prirodnim uvjetima, bez utjecaja čovjeka, to je najprirodniji način završetka života jednog vuka. Vučić Felix uginuo je od bolesti, a vučicu Blažu ustrijelili su ljudi.

2010.-2012.

Tijekom istraživanja provedenih u 2010. godini za pronalaženje znakova prisutnosti vukova pretražena je površina od je 859.4 km² Gorskog kotara. Istraživanja su rezultirala obilježavanjem dva vuka: vučica W25-Nika (2.5 godine, 31 kg) uhvaćena je i obilježena GPS-UHF ogrlicom na teritoriju čopora Suho 21.08.2010. i vuk W26-Karlo (3.5 godina, 36 kg) iz čopora Snježnik uhvaćen je i obilježen dana 01.09.2010.

Na području čopora Suho, dana 16. srpnja 2012. godine uhvaćen je i nakon mjerenja pušten  vučić, znanstvene oznake WP08 (Wolf pup 08). Pošto je vučić uhvaćen u dobi od 3 mjeseca i masa mu je tek 9 kg, nije se mogao označiti ogrlicom.  Na području čopora Snježnik, dana 18. srpnja 2012. godine uhvaćena je i obilježena ženka vuka. Vučica po imenu W28-Tona, u dobi od 3.3 godine i mase 29 kg, obilježena je GPS-UHF ogrlicom. Praćena je dva tjedna nakon kojih je signal izgubljen. Kontaktirani su slovenski istraživači, no niti oni, do sada, nisu uhvatili signal.  Na području čopora Suho, dana 24. kolovoza 2012. godine uhvaćena je i obilježena ženka vuka po imenu W29-Ajša, u dobi od 5 mjeseci i mase 14 kg. Obilježena je VHF ogrlicom. Hvatanjem muškog  šteneta WPO8 i vučice W29-Ajše, potvrđeno je da je čopor Suho u 2012. godini imao leglo. 

Za čopore, i njihove pripadnike, čiji se teritoriji nalaze na području Gorskog kotara važno je spomenuti veliki utjecaj susjedne države Slovenije. Naime, Taša, ženka iz čopora Suho, nestala je samo 7 dana nakon što je prešla iz Hrvatske u Sloveniju. Još veći gubitak dogodio se 25.veljače 2010, kad su dva mužjaka - Luka i Drago iz čopora Snježnik samo tjedan dana nakon što su ušli u Sloveniju ubijena u sklopu zakonitog odstrjela. Ova zbivanja te prijašnji gubitci vukova u Sloveniji, upućuju na mogućnost da opstanak slovenske populacije vukova ovisi o imigraciji vukova iz Hrvatske, odnosno da je smrtnost vukova u Sloveniji veća od obnove populacije.

Slike