Dalmacija

Iz Dalmatinske zagore je, nakon zaštićivanja vuka 1995. godine i početka plaćanja odšteta za štete koje vukovi počine na domaćim životinjama, pristiglo najviše zahtjeva za odštetu. Tada je najvažnije bilo utvrditi zašto se baš tamo događa najviše napada vukova na stoku i koje okolnosti pogoduju nastanku šteta od vukova. Od 1998. do 2000. godine djelatnici VEF-a telemetrijski su pratili tri vuka, vučicu Pepa i Anja te vučića Berni, iz dva susjedna čopora sa područja Kaštelanske zagore.

Nakon tri godine istraživanja, o vukovima u Dalmatinskoj zagori se znalo znatno više nego o vukovima u drugim dijelovima Hrvatske. Osnovne spoznaje o vukovima u Dalmaciji su:
• Utvrđena prosječna veličina teritorija (150.5 km²) dvaju čopora praćenih u Dalmaciji uklapa se u raspon veličina teritorija za uspostavljene populacije vukova i za populacije kojima je glavna vrsta plijena jelen.
• Aktivnost ljudi (lov i napasivanje stoke) utjecala je na odabir prostora koji je koristila telemetrijski praćena vučica u različitim sezonama.
• Prosječna dnevna kretanja telemetrijski praćenih vukova bila su 2.5 km/dan.
• Praćene vučice najčešće su se zadržavale na sjevernim stranama brda ili u dolini.
• Najviše vremena (82.9% položaja) praćene vučice provodile su zaklonjene u degradiranim, gustim sastojinama bijelog graba ili sastojinama hrasta medunca i bijelog graba čija je prosječna gustoća (zaklonjenost od pogleda) bila 97.2%.
• Prosječna udaljenost praćenih vukova do najbliže kuće (683 m) bila je značajno veća (p=0.031) od udaljenosti (563 m) nasumičnih položaja.
• Prosječna udaljenost praćenih vukova do najbližeg izvora vode (921.5 m) bila je značajno manja (p=0.024) od udaljenosti (1074 m) nasumičnih položaja.
Sve lokacije vukova praćenih u Dalmatinskoj zagori od 1998 do 2000. godine. Čopor Opor koristio je područje veličine 160 km² , a čopor Vučevica područje veličine 141 km².

Iako je VEF telemetrijska istraživanja vukova od 2002. godine preselio na područje Gorskog kotara i Like, u veljači 2005. godine spletom okolnosti jedna vučica po imenu Eva pronađena zarobljena u zamku za divlje svinje obilježena je GPS ogrlicom na području Imotskog u Dalmaciji nakon kirurške obrade.

2009.

Nakon gotovo jednog desetljeća telemetrijska istraživanja ponovno su se u ljeto 2009. počela provoditi na području Dalmacije na planini Kozjak ponad Splita od strane djelatnika Instituta za primijenjenu ekologiju OIKON. Tako je potkraj srpnja na Kozjaku obilježen mužjak vuka koji se po prvi put na tom području prati GPS tehnologijom. S obzirom na izgrađenu autocestu u neposrednoj blizini, dobiveni podaci o kretanju ovog vuka i prelasku autoceste, moći će se usporediti s podacima o kretanju vukova prikupljenim prije izgradnje autoceste. Također će se doći do novih spoznaja koje će se možda moći povezati s lokacijama šteta na stoci te pomoći stočarima u zaštiti stoke.
Na području Dalmacije do kraja 2009. godine ukupno je obilježeno i telemetrijski praćeno 5 vukova (Pepa, Anja, Breni, Eva i Oikonov).

2010.

Iako nije bilo organiziranog praćenja vukova od strane Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na području Dalmacije tijekom 2010. godine, dana 31.10.2010. obilježen je mladi mužjak W27-Šaki star 8 mjeseci i mase 26 kg. Naime, Šaki je upao u suhi bunar dubok 4m kod sela Pađene iz kojeg je izvađen i spašen. Tom prilikom dobio je infuziju za dehidraciju i antibiotike, te mu je stavljena GPS-GSM ogrlica za praćenje. Nažalost, isti vuk je 10 dana kasnije smrtno stradao od udara automobila na lokalnoj cesti.

Slike