Genetička istraživanja vukova

 

Tijekom 2011. Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu je u suradnji s Laboratorio di Genetica ISPRA u Italiji obavio početne analize 150 uzoraka tkiva za 12 mikrosatelita za vukove iz Hrvatske i Italije. Istraživanja još nisu završena i objavljena.

U istraživanju postojanja križanaca obrađene su ukupno 203 različite životinje koje su na osnovu fenotipa tijekom pregleda svrstane u 3 kategorije: vuk, pas i sumnjiv da je križanac. Od 10 sumnjivih da su križanci samo 3 su bila potvrđena križanca dok su ostali bili vukovi. U skupini vukova pronašla su se još 2 križanca, iako su po vanjskim obilježjima (fenotipski) odgovarali pravim vukovima. Svih 5 križanaca iz prirode bili su križanci iz kombinacije vučice i psa, dok je jedini križanac iz zatočeništva bio križanac vuka i kuje.

Od 5 križanaca iz prirode, 4 križanca bila su iz Dalmacije i 1 iz Like.

Pojava križanaca (3%) u Hrvatskoj, a pogotovo u Dalmaciji upozorava na narušenu socijalnu strukturu tog dijela populacije vukova u Hrvatskoj. Visoka stopa smrtnosti ima za posljedicu s jedne strane veliki „obrtaj“ jedinki u populaciji, stalno raspadanje i formiranje čopora te nedostatak pravih partnera za zasnivanje čopora. Postojanje znatnog broja pasa u istom području ima za posljedicu nastajanje križanaca. U nedostatku partnera, vukovi se osim s psima mogu pariti i u srodstvu (brat i sestra, roditelj s potomkom), a onda se mogu češće javiti i anomalije kao što je albinizam u čoporu na Mosoru.

Tijekom 2012. g. (do kraja lipnja) prikupljen je još 51 uzorak vučjeg tkiva za genetičke analize. Genotipizacija mitohondrijske DNA (mtDNA) je obavljena u Hrvatskoj, dok se stanična DNA (mikrosateliti) analizirala u Italiji i Sloveniji. Rezultati tih analiza bit će spojeni i interpretirani s ranijim podacima i poslužit će za analizu populacije te za usporedbu dinarske i apeninske populacije vukova kao i za određivanje stupnja hibridizacije između vukova i pasa u dinarskoj populaciji. Analize su još u tijeku.

Rezultati istraživanja koja je proveo tim stručnjaka okupljenih oko LIFE+ Slo Wolf projekta, daje nam najobjektivniji uvid u prekograničnu dinamiku naše vučje populacije. Naime, u okviru tog projekta redovito se provodi praćenje stanja populacije vuka u Sloveniji, uključujući genetička istraživanja. Državni zavod za zaštitu prirode je tijekom 2011/2012. nabavio dio laboratorijskog materijala za obradu DNA uzoraka, a tijekom 2012/2013. Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, dok su stručnjaci iz Biotehniške fakultete Univerze v Ljubljani zauzvrat volonterski obradili uzorke prikupljene u Hrvatskojod strane istraživača velikih zvijeri sa Veterinarskog fakulteta.

Prva sezona uzimanja uzoraka za genetička istraživanja 2010/2011. odvijala se u periodu od 26. lipnja 2010. do 30. lipnja 2011., a druga sezona 2011/2012. od 01. srpnja 2011. do 30. lipnja 2012., gdje je učinjen znatan napor u prikupljanju uzoraka, u kojem je sudjelovalo više od stotinu osoba. Rezultati treće sezone 2012/2013., za koju su uzorci sakupljani u periodu od 30. lipnja 2012. do 01. srpnja 2013., bit će obrađeni do kraja 2013.godine.

U prvoj sezoni sakupljen je 571 uzorak (145 uzoraka sline, 117 uzoraka urina te 309 uzoraka izmeta), od toga 53 uzorka sa područja Gorskog kotara. Analizirano je 449 neinvazivnih genetičkih uzoraka. U analizu su uključeni i tkivni uzorci 12 jedinki stradalih vukova. U drugoj sezoni sakupljeno je i obrađeno ukupno 544 uzoraka, i to 191 uzoraka izmeta (od kojih njih 28 iz Gorskog kotara), 96 uzoraka urina i 257 uzoraka sline. U analizu su uključeni i tkivni uzorci 11 jedinki stradalih vukova.

Genotipizacija svakog uspješno analiziranog uzorka ponovljena je od 2 do 8 puta (prosječno 4 puta), te su provedenim testom po metodi najveće vjerojatnosti (maximum likelihood) mogli 99% biti sigurni u ispravnost genotipa svake jedinke. Za individualno prepoznavanje jedinke upotrebljavali su set 11 mikrosatelitskih markera i lokus za određivanje spola koji im je dao dovoljno visoko razgraničenje, tako da je ustanovljavanje istog genotipa kod dvije različite jedinke praktično nemoguće (osim u jako rijetkom primjeru jednojajčanih blizanaca), a istovremeno dopušta i nešto fleksibilnosti prilikom uzimanja u obzir grešaka genotipizacije.

U prvoj sezoni 2010/2011. izoliran je genotip vuka iz 192 uzoraka, a u njih 151 nije bilo moguće odrediti („prepoznati“) individualnu jedinku, dok su iz ostalih uzoraka mogli odrediti samo vrstu. Pri analizi su ustanovili 42 različite jedinke vuka, te su u prvoj sezoni praćenja vuka, pomoću genetskih metoda, prosječno 3,1 put genetski „uhvatili“ svaku životinju. U drugoj sezoni 2011/2012. izoliran je su genotip vuka iz 181 uzorka, a u njih 170 je DNA pripadala lisicama, psima ili su bili miješani uzorci. Prepoznali su 44 različitih jedinki vukova, a svaka jedinka je „uhvaćena“ u prosjeku 3,5 puta.

Za prepoznavanje i razlikovanje o kojoj vrsti je riječ analizirano je i 59 tkivnih uzoraka vuka, 11 tkivnih uzoraka lisica, 29 tkivnih uzoraka čagljeva i 47 uzoraka dlake i sline pasa. Na taj način su dobivene frekvencije alela u referentnim skupinama pomoću kojih zasigurno mogu raspoznavati (razlikovati) genotip vrsta.

Usprkos činjenici da je provedeno vrlo intenzivno uzorkovanje ne može se očekivati genotipiziranje svih vukova. Zbog toga je konačna brojnost populacije vuka u Sloveniji dobivena statističkim modeliranjem hvatanja – ponovnog hvatanja, pomoću kojeg je ocijenjeno koliko jedinki su u uzorkovanju „promašili“. Upotrebljavano je više metodoloških pristupa (Capwire, Huggins, Mh-Chao, Jackknife) pri čemu je prioritet dan robusnijim modelima. Sve metode dale su vrlo slične rezultate, a za konačnu procjenu upotrebljavani su rezultati metode „Capwire“.

Procjena brojnosti je napravljena posebno za svaku sezonu praćenja, a unutar svake sezone zbog dinamike rodnosti i smrtnosti u čoporima,  davane su dvije procjene – stvarnu i izvedenu. Stvarnu procjenu dana je za mjesec listopad kada je podmladak iz tekuće godine zbog njihove veće pokretljivosti lakše ustanoviti. Izvedena procjena dana je za mjesec ožujak kada završava period legalnog odstrela, a podmladka još nema. U analizu su uključeni i uzorci iz Gorskog kotara – s područja prekograničnih čopora – koji obitavaju i u Sloveniji i u Hrvatskoj, što je omogućilo poboljšanje procjenjivanja.

U listopadu 2010. na području Slovenije i Gorskog kotara ustanovljeno je 49 jedinki vuka(95% interval sigurnosti (CI) 43 do 58). S obzirom na lokacije gdje su nađeni uzorci prepoznatih jedinki ocjenjeno je da od tog broja 18 jedinki živi u prekograničnim čoporima; pola jedinki (9) broje se u slovensku populaciju, a druga polovica (9) u hrvatsku. Ukupna brojnost procjenjivana je samo za područje teritorija Slovenije. Tako je procijenjeno da je u jesen 2010. na području Slovenije obitavalo 41 jedinki vuka (35-50; 95% CI). Kada je oduzeta zabilježena smrtnost (u prvoj sezoni 13 jedinki – 12 Slovenija i 1 Gorski kotar), procijenjeno je da je u ožujku 2011. na cijelom području gdje su sakupljani uzorci bilo 37 jedinki vukova (31-46; 95% CI), odnosno samo na teritoriju Slovenije 31 jedinka vuka (25-40; 95% CI).

Za drugu sezonu je na isti način ocijenjeno da u listopadu 2011. na cijelom području gdje su se sakupljali uzorci obitava 47 jedinki vuka (44-51; 95% CI), samo na području Slovenije 41 jedinka (38-45; 95% CI). Kada je oduzeta zabilježena smrtnost (u drugoj sezoni 11 jedinki - 10 Slovenija i 1 Gorski kotar), procijenjeno je da je u ožujku 2012. na cijelom području gdje su se sakupljali uzorci bilo 35 jedinki vuka(28-35; 95% CI).

Također, u tijeku su preliminarne analize srodnosti.