Iberijski ris

Od ukupno četiri vrste risa, na Europskom kontinentu obitavaju dvije vrste - iberijski ris (Lynx pardinus), s područja Iberskog tj. Pirenejskog poluotoka, te euroazijski ris (Lynx lynx), koji je prisutan u središnjoj Aziji i Rusiji, na području Fenoskandinavije, Baltika i Karpata, te postoji nekoliko izoliranih populacija u zapadnoj i jugozapadnoj Europi. Iberijski ris najugroženija je zvijer Europe i najugroženija mačka svijeta, a u posljednjih 50 godina distribucija vrste se smanjila za 99%. Tako je danas iberijski ris prisutan samo u španjolskoj pokrajini Andaluziji u dvije izolirane populacije s oko 200 jedinki  i smatra se da je uzgoj u zatočeništvu jedina mogućnost za opstanak ove vrste. Najvažniji uzrok pada brojnosti iberijskog risa je vrlo niska gustoća glavnog plijena - divljeg kunića (Oryctolagus cuniculus).  Brojnost divljeg kunića u Španjolskoj i Portugalu drastično je pala oko 1950. godine zbog pojave virusne bolesti miksomatoze, i od tada se nije oporavila. Krajem 1980-ih populaciju kunića je dodatno pogodio virus koji uzrokuje hemoragijsku bolest kunića, a budući da se iberijski ris gotovo isključivo hrani kunićima to je imalo znatni utjecaj na preživljivanje vrste. Padu brojnosti su doprinijeli i gubitak staništa, krivolov, smrtnost na prometnicama te bolesti. Kao jedan od oblika pomoći kritično ugroženom iberijskom risu, populaciju koja obitava na zaštićenom području Doñana umjetno se dohranjuje domaćim kunićima. Hranilišta su sagrađena tako da omogućuju ulazak samo risu (a sprječavaju drugim zvijerima koje ne mogu skočiti tako visoko) te pružaju sklonište kunićima tako da ih ris mora loviti tj da se zadrži što prirodniji oblik hranjenja. Risovi su prihvatili ovaj oblik prehrane, no nastavili su hvatati i slobodno živuće kuniće.
U sklopu projekta istraživanja i zaštite iberijskog risa, kojeg su-financiraju španjolska vlada i Europska komisija putem nekoliko projekta, u Španjolskoj su osnovana dva centra za uzgoj iberijskog risa u zatočeništvu, te je nedavno otvoren i jedan centar u Portugalu. Uzgojem u zatočeništvu nastoji se dobiti baza životinja očuvane genetske raznolikosti kojima će se naseliti područja negdašnjeg obitavanja iberijskog risa. Ujedno se u takvim centrima provode istraživanja biologije i fiziologije ove vrste, koje je teško provoditi u prirodi. Risovi se u zatočeništvu drže u strogo kontroliranim uvjetima kojima se nastoji što bolje oponašati život u prirodi, te se svi postupci provode s minimalnim kontaktom između životinja i čovjeka. Tako je npr. uvedena metoda uzimanja uzoraka krvi pomoću laboratorijski uzgojenih kukaca iz roda Triatomine, da bi taj postupak bio što manje invazivan za risa te da bi se izbjegao kontakt s čovjekom.
 

Galerija trenutno nema slika