Stanište risa

Risu je za opstanak neophodno prostrano i mirno stanište, koje mu pruža zaklon i hranu. Euroazijski ris je vrsta sa širokom ekološkom valencijom, prehrambeni spektar mu je raznolik i obuhvaća od glodavaca i zečeva do parnoprstaša, što risu omogućava naseljavanje svih šumskih, pa i neka ne šumska staništa.  Vegetacijski pokrov za risa je značajan jedino kao mjera u kojoj podržava životne potrebe populacije plijena. Bitna značajka staništa risa je raspoloživost plijena, a u tome su u Hrvatskoj srna i jelen najvažnije vrste. Raspoloživi plijen utječe na rasprostranjenost risa izvan tipičnih šumskih staništa. Takav  primjer u Hrvatskoj su vanjske padine Velebita ispod i iznad Jadranske magistrale gdje šume praktički i nema, ali područje nastanjuju populacije muflona i divokoza.
Osim hrane ris od staništa zahtijeva mogućnost zaklona za dnevni odmor i posebno zaklona za odgoj mladih. Izglede opstanka risa u određenom staništu bitno određuju količina raspoloživog plijena, cjelovitost staništa, smrtnost izazvana od čovjeka, i to kroz mogući legalni i ilegalni lov, te stradavanje od prometa i na druge načine.
Gustoća ljudske naseljenosti može utjecati na veličinu populacije plijena, pa time i na kvalitetu staništa za risa. S većom naseljenosti ljudi za risa raste i rizik susreta s čovjekom odnosno da bude odstrijeljen. S druge strane u gušće naseljenim područjima veća je i mogućnost da ris pričini štetu tražeći plijen među vrstama domaćih životinja.
Prometna i druga infrastruktura može djelovati kao element fragmentacije staništa, kao izvor izravne smrtnosti, ali i ograničenja za populacije plijena. Mrežom auto – cesta Karlovac – Rijeka i Bosiljevo – Split, stanište risa uvjetno je podijeljeno u četiri dijela. Iako te prometnice imaju utjecaj na kvalitetu staništa i mogućnosti kretanja svih životinja pa tako i risa, zbog velikog broja i duljine objekata na autocesti smatra se da je osigurana dovoljna propusnost.

Slike