Populacija risa na balkanskom poluotoku

Planinsko područje na granici između Makedonije i Albanije najvažnije je stanište populacije balkanskog risa. Smatra se da manji broj životinja obitava i na području Kosova i Crne Gore, te postoje nepotvrđeni izvještaji o pojavljivanju u Srbiji i Grčkoj. Balkanski ris (Lynx lynx martinoi) pripada vrsti euroazijskog risa (Lynx lynx), jedinoj vrsti risa koja obitava u Europi. Nestankom risa s područja Dinarida ova populacija ostaje izolirana na jugoistoku Balkana i danas je najugroženija autohtona populacija euroazijskog risa. Dio te populacije bile su i životinje koje su nekoć obitavale na području Hrvatske, no krivolov, gubitak staništa i nedostatak plijena doveli su do izumiranja risa kako u Hrvatskoj tako i na velikom dijelu staništa u Europi. Posljednji primjerci autohtonog risa ulovljeni su u Hrvatskoj 1903. godine, Sloveniji i Srbiji 1908., Bosni i Hercegovini 1911., Crnoj Gori 1913. godine, te je tada autohtoni ris preživio jedino u izoliranim područjima Albanije, Makedonije, Kosova i Crne Gore.
Nema preciznih podataka o današnjoj brojnosti populacije balkanskog risa. Procjene govore o 40 do 80 životinja na području Makedonije i Albanije, dok je situacija još kritičnija u ostalim zemljama u kojima je zabilježeno povremeno pojavljivanje. Ukupna brojnost populacije kreće se najviše do 100 životinja. Glavni uzrokom pada brojnosti smatra se krivolov, budući da se u Makedoniji i Albaniji ris još uvijek ubija zbog cijenjenog krzna, no važan je i utjecaj gubitka staništa te nedostatka plijena.
Pod vodstvom nekoliko stranih organizacija u Makedoniji i Albaniji 2006. godine je pokrenut projekt pod nazivom „Balkan Lynx Recovery Program“ (Program za oporavak balkanskog risa). Program provode Makedonsko Ekološko Društvo (MES) i Društvo za zaštitu i očuvanje prirodnog okoliša u Albaniji (PPNEA), a podupiru ih švicarska udruga posvećena istraživanju i zaštiti risa KORA, njemačka nevladina organizacija EURONATUR, te norveški istraživački institut NINA. Projekt financira Švicarska Nacionalna Fondacija za Znanost (SNF) i Švicarska Agencija za Razvoj i Suradnju (SDC) putem programa SCOPUS. Cilj njihovog zajedničkog rada je prikupiti podatke o statusu balkanskog risa te razviti strategiju zaštite. Dugoročni plan je definirati i provoditi konkretne aktivnosti potrebne za očuvanje populacije balkanskog risa. Kao jedan od oblika zaštite predlaže se i osnivanje nacionalnih parkova na području obitavanja risa te zaštita koridora koja povezuju ta staništa, čime bi se povećala ukupna površina zaštićenih područja i doprinijelo sveukupnoj zaštiti bioraznolikosti Balkana. Važan korak u očuvanju je i primjena postojećih zakona, jer iako je kazna za ubijanje risa osam godina niti jedan počinitelj nije procesuiran.
Više podataka o istraživanju balkanskog risa možete pronaći na Internet stranicama http://www.kora.ch i www.catsg.org/balkanlynx/.

Galerija trenutno nema slika